Izložbeni komplet

[Dea Roščić]

Poštovani profesore,
u nastavku prilažem 6 fotografija koje prikazuju izvor rijeke Jadro. Kako ja živim u Solinu i ovu lokaciju često posjećujem, smatram je prikladnom za predstavljanje svog rada.
Koju bi fotografiju po Vašem mišljenju trebala izbaciti?

[Joško Ćurković]

Prije nego se posvetimo izboru fotografija, želio bih ćuti vaš razlog zbog kojih ste svaku od priloženih fotografija snimili i odabrali za ovu vježbu. Pokušajte se fokusirati na likovnu komponentu u vašem obrazloženju, ne samo na sadržaj. Opišite to vašim riječima i ne vodite brigu o bilo čemu drugom.

[Dea Roščić]

Fotografije su nastale na izvoru rijeke Jadro u ranim jutarnjim satima. Kako sam prije spomenula, na tom mjestu često provodim svoje slobodno vrijeme. Volim biti u prirodi i volim fotografirati prirodu. Ovaj izložbeni komplet predstavlja životni put čovjeka, dočaran kroz fotografije rijeke Jadro. Fotografije će ispričati svoju priču u obrnutom smjeru od kojeg su učitane.

Fotografija koja prikazuje rijeku koja teče, s obzirom na lokaciju možemo reći da je tek počela teći, da je na početku svog toka, svog dugog putovanja. Naš život je upravo kao rijeka. Često ubrzan, nepredvidljiv, tajanstven. Život je putovanje, a u tom putovanju je njegova tajanstvenost.

Sljedeća fotografija prikazuje rijeku koja se račva. Nekakvu grmlje, žbunje presjeklo je dva toka iste rijeke. Baš tako se i u životu nađemo u trenutku kada trebamo izabrati svoju put, kada nam se nudi nekoliko rješenja, a na nama je da odaberemo onaj koji nam se čini najboljim u tom trenutku. Koji god put da izaberemo, život ide dalje, baš kao i ova rijeka.

Treća fotografija snimljena je s mosta. S visine promatram rijeku i prirodu. Dođe trenutak u životu kada je potrebno zastati, osvrnuti se, pogledati oko sebe, razmisliti o svojim uspjesima i neuspjesima.  Potrebno je pronaći neko svoje mjesto, mirnu luku. To pokušava prikazati sljedeća fotografija, na brdašcu podignuta je mala kućica. Prkosna, poluskrivena u grmlju, odolijeva svim životnim uvjetima.

Na putovanju zvanom život susrećemo različite ljude. Neki će nam život uljepšati, neki će nas razočarati. Možda će nam se nuditi lagana rješenja za sve probleme, ali važno je boriti se protiv struje, ići vlastitim putem i slušati sebe. Poput ove male patkice na petoj fotografiji, ona se odvojila od svog pačjeg društva i plovi uzvodno sama.

Posljednja fotografija prikazuje nastavak toka rijeke. Rijeka ide dalje, baš kao i naš život. Na kraju svog puta ona se zajedno sa svim malim pritocima ulijeva u more. Svi zapravo težimo istom cilju, to mjesto se zove vječni život, svjetlo na kraju tunela i neko lijepo mjesto iza duge.

[Joško Ćurković]

Vaš opis ima glavu i rep. Ima početak, sredinu i kraj. Možda je malo stereotipan, ali je vrlo slikovit. Rijeka, kao rijeka života, vrlo se jasno prepoznaje u vašem tekstu, ali dosta teško u priloženim fotografijama. Istini za volju, valja reći da navedene motive koje ste opisali u tekstu nije ni malo lako opisati s pet fotografija, koje za motiv imaju rijeku i njen okoliš. To je zahtijevan izazov i za fotografskog profesionalca.
A sada konkretno:
Kako se radi o vježbi s vašim slobodnim fotografijama u 1. razredu, dok su vaša fotografska znanja i iskustvo nedovoljni za snažniji i sadržajniji opis vašeg teksta, predlažem sljedeće: Izaberite 5 fotografija i predajte to u formi vježbe, ali istu temu odaberite i za svaki sljedeći Izložbeni komplet. I u 2. i u 3. razredu. Bit će zanimljivo vidjeti razliku u pristupu i realizaciji.

Ako se slažete s mojim prijedlogom, vježbu možete predati.

[Dea Roščić]

Poštovani profesore,
zahvaljujem na prihvatu vježbe. Slažem se da je opis pomalo stereotipan, ali to sam imala na umu prilikom fotografiranja. Također se slažem s Vašom sugestijom o  izboru iste teme i za sljedeće dvije godine.