Snimak eksterijera je uzoran primjer dobro snimljene fotografije arhitekture. Svjetlo, kao najvažniji element u eksterijeru, je odlično odabrano. Direktno svjetlo sa strane je lijepo naglasilo volumen objekta. Vertikale su uspravne, nema konvergencije, objekat (a time i cijela slika) je stabilan. Plavetnilo na nebu je malo "ubijeno" s bijelim oblacima, koji su pozadinu učinili zanimljivom. Crveni krov u pozadini malo odvlači pažnju, ali to je manje bitna stvar.
Kupaonice su, uglavnom, skučeni prostori i često znaju biti zahtjevne za snimanje. Bitno je prikazati prostor, u najvećoj mjeri koliko situacija i tehnika dopuštaju. U tu svrhu, skini ulazna vrata od kupatila, time ćeš dobiti još malo prostora. Ako koristimo rasvjetu, reflektirat ćemo je od stropa, ako je bijel. U ovom slučaju, ti si koristio dnevno svjetlo i dobio sasvim zadovoljavajući rezultat (ako si spajao više snimaka različito eksponiranih, to je HDR, bez obzira na tehniku spajanja).
S bojom se nemaš razloga opterećivati. Boja je element koji u mnogome zavisi o svjetlu. U realnom svijetu, tj. u većini fotografskih disciplina, objektivna boja ne postoji. U toku dana u eksterijeru, određena nijansa boje se mijenja. U interijeru, nijansa određene boje, izložena je utjecaju raznog reflektiranog svjetla, što bitno utječe na njenu nijansu. Te promjene, na isti način, mi opažamo s našim okom. Objektivan prikaz boje kod takvih snimanja je iluzija, te se s njim ne treba zamarati. Izuzetak su snimanja predložaka kada su boje bitne (umjetničke slike, npr.). Zato se takva snimanja odvijaju u "laboratorijskim" uvjetima s kontroliranom rasvjetom.
jć
P.S. Vježba u trećoj godini, pod imenom: "Boja-element kompozicije" dat će ti odgovor na ovu tvoju dilemu.
