Ti si posjetio Auschwitz, koncentracijski logor iz 2. svjetskog rata, gdje je Gestapo "spremao" Židove, ali i mnoge druge nepoželjne pripadnike raznih naroda i nacionalnih manjina. Ideja ti je bila, koliko sam razumio, prenijeti, u tebi akumuliranu, emociju vezanu za ta stradanja.
Moj odgovor je kratak: u tome nisi uspio.
A sada pogledajmo zašto?
Prvi razlog je taj, da je, danas, to mjesto sačuvano kako bi nas podsjećalo na prošla vremena, lišeno bilo kakvog života. Ostale su zgrade sa svim detaljima, koji nam pokazuju način i metode strašnog zločina. To je danas turistička atrakcija, mjesto pijeteta, spomen obilježje, ali opet - samo turistička atrakcija. Snimanje tih detalja, na način kako si ti to učinio, ne pridonosi tom emotivnom efektu koji ti pokušavaš isprovocirati u gledatelja. Kompozicije su ti uredne, promišljene, ali dosta plošne. Hoću reći, da je sadržaj na tvojim slikama jednostavan i ne nudi mogućnost širenja i dubljenja priče. Zadržavaš se na jednom motivu kojega uredno komponiraš po pravilima trećine. To je, školski, dobro izvedeno. Ali za izazivanje empatije u gledatelja, potrebno je nešto više.
Drugi razlog je, pretpostavljam, jer na tom mjestu nisam bio, vremenska i fizička ograničenost pri kretanju, tj. nemogućnost biranja kadrova i perspektive kakva ti se u tom trenutku čini najbolja.
Treći, mislim i najvažniji, razlog je taj što temu nisi dovoljno duboko promislio prije samog posjeta. Hoću kazati, da s obzirom na mogućnosti snimanja, trebao si odabrati drugačiji pristup, koji bi kroz snimke koje su ti realno dostupne, ponudio veću dozu empatije od ove koju ti sada pokazuješ.
Ako ti ovaj moj osvrt nešto govori, volio bih vidjeti ponovljene snimke, ako ti se još jednom dogodi posjet ovom mjestu.
jć
P.S. Jedan post dozvoljava 8 fotografija određene veličine!
